III Estetska korekcija odstojećih uški (OTOPLASTY)

Deformacija ušne školjke je najčešće kongenitalna malformacija. Ona se može manifestirati kao potpuni nedostatak ili rudimentarni ostatak ušne školjke, te kao prevelika ili premala uška. Ipak, daleko najčešću kongenitalnu malformaciju predstavljaju odstojeće "klempave") uši, tj. uši povećanog otklona od glave.

Otklon i oblik ušne školjke upotpunjuju opći izgled glave i lica. Stoga ove promjene mogu biti ishodište nezadovoljstva vlastitim izgledom i uzrokom nastajanja kompleksa manje vrijednosti. Obično su djeca s klempavim ušima predmet izrugivanja vršnjaka u školi. S obzirom da iznad pete godine života nema značajnijeg rasta ušne školjke upravo je to vrijeme prije polaska u školu ponajbolje za obavljanje operacije. Ako zahvat nije obavljen u navedenom životnom razdoblju, korekcija se može obaviti i kasnije.

Deformacija može biti jednostrana ili obostrana, a najčešće se primijeti odmah nakon poroda. Ovisno o veličini otklona, razlikujemo tri položaja ušne školjke:
– normalni – otklon je 15-30 stupnjeva,
– otopostaza – više od 30 stupnjeva,
– jaka otopostaza – 50-70 stupnjeva.

Otoplastika je estetski kirurški zahvat kojim se trajno rješava problem klempavih uha. Ima više operativnih tehnika. Počelo se 1845. godine s Dieffenbachovom operacijom, a zatim su ove zahvate izvodili: Luckett (1910. g.), Converse, Stenvers, Stensrom, Mustarde, Pitanguy itd. Svaki operater treba prema svom izboru obuhvatiti više tehnika kako bi se u konačnici došlo do zadovoljavajućega anatomskog rezultata u smislu korekcije otklona ušne školjke, formiranog antiheliksa i concho-scaphalnog kuta na 90 stupnjeva.

Za postizanje ovog rezultata ponekad je u jednostavnijim slučajevima, naročito kod mlađih osoba, dovoljno samo nakon zadnje ili prednje skarifikacije ili brušenja hrskavice, conhomastoidnim u kombinaciji s conchoscaphalnim suturama zadobiti zadovoljavajući otklon, dobro formiran anteheliks, te conchoscaphalni kut od 90 stupnjeva. Ukoliko se ovom tehnikom ne može postići zadovoljavajući rezultat, potrebno je primijeniti druge tehnike – djelomično uklanjanje conchalne hrskavice, te incizijom scaphalne hrskavice i naknadnim suturiranjem sigurno se može postići dobar položaj i oblik.

PRIJEOPERACIJSKA OBRADA
Uobičajene su analize krvi i urina za procjenu zdravstvenog stanja te EKG. U slučaju endotrahealne anestezije potrebno je i mišljenje pedijatra. Uputno je prije operacije propisati antibiotik.

ANESTEZIJA
U kooperabilne djece dovoljna je lokalno – potencirana anestezija. U drugim slučajevima dolazi u obzir i endotrahealna. Kod odraslih u pravilu je dostatna lokalna anestezija.

POSLIJEOPERACIJSKA NJEGA
Određuju se analgetici po potrebi (za djecu obično paracetamol a 500 mg ), za odrasle Ketonal ili Voltaren tbl. Uputno je nekoliko dana propisati i antibiotik. Potrebno je nošenje postavljenog povoja preko uha nakon operacije tjedan dana. Obično se učini previjanje u prva 24 – 48 h nakon operacije. Poslije skidanja povoja opere se kosa, a rana iza uha se premazuje antibiotskom masti (Bivacyn). Ako je konac resorptivni, sam će se razgraditi za desetak dana, ili ako je neresorptivni potrebno ga je izvaditi 8 dana nakon operacije.
Mjesec dana poslije zahvata uputno je spavati sa sportskom trakom preko uha.
Rezultat je zadovoljavajući odmah nakon operacije. Nakon nekog vremena doći će do manjeg otklona, tako da će rezultat djelovati još prirodnije.

KOMPLIKACIJE
Najčešće posljedice mogu biti: hematom, dehiscenca, infekcija, chondritis. Obično ako jedna strana nakon operacije jače boli, radi se o nekoj komplikaciji. Ponajčešće je to hematom. Obično je potrebno revidirati ranu, evakuirati koagulume, zaustaviti krvarenje, te ponovno postaviti zavoj s doziranom kompresijom. U slučaju infekcije, obično je slijed nakon revidiranja hematoma, nakon drenaže rane ili poslije dehiscencije rane. Kultura infekcije je obično Staphylococcus ili Streptococcus, a rjeđe Pseudomonas. Potrebno je odmah započeti jačom antibiotskom terapijom parenteralno uz lokalni tretman uha antibiotskom masti. Ovakva terapija je potrebna da se spriječi nastajanje chondritisa što je povezano s opasnošću od nekroze te ponovnom kirurškom intervencijom zbog ekscizije nekrotične hrskavice. Posljedica infekcije i hondritisa je ponovni deformitet ušne školjke. Kasna komplikacija poslije operacije može biti recidiv na jednoj ili obje strane, što zahtijeva ponovnu korekciju.

GALERIJA CRTEŽA ZAHVATA

Portret djevojčice s odstojećim uškama
Anatomija ušne školjke
Crtež incizije na uški
Preprarivanje – subminiranje kože i pripadajućeg tkiva iznad hrskavice prema lateralnim rubovima uha
Brušenje hrskavice (uz ovaj način postoji i skarifikacija hrskavice koja može biti stražnja ili prednja, ako se pristupi prepariranjem na prednju stranu hrskavice i ona skarificira)
Prikaz nešto drukčijega konstruiranja reljefa ušne školjke u slučajevima da on gotovo ne postoji, ili se prijašnjim postavljanjem sutura ne može postići
željeni reljef
Prikaz deformacije luka ušne školjke s prominencijom jedne kvržice hrskavice. Ovaj zahvat se može izvesti i pristupom sa stražnje strane incezije koja već postoji u svrhu priljubljivanja uha prepariranjem na prednju stranu, resekcijom hrskavice, te zatvaranjem suturma sa stražnje strane
Suturiranje stražnje incizije
Nakon pranja ušna školjka se namaže s antibiotskom masti
Reljef se tamponira sa žutom vatom
Postavljanje zavoja